S ciljem sumiranja jednogodišnje borbe za prava dječaka Belmina Kozića iz Konjica i analize postignutog uspjeha sinoć je Belminov tim konstatovao, da je općina Konjic isključivo odgovorna zbog blokirane izgradnje invalidskog lifta u konjičkom naselju Varda od 2009. godine.
Dječak
Belmin Kozić (1998.) boluje od cerebralne paralize. (Dg. Paralysis cerebralis, tetraparesisspastica) i o njemu se brine samohrana majka Fatima, koja je nesretnim slučajem 2002. godine izgubila supruga Lutvu. Svakodnevno sa trećeg sprata stambene zgrade u naselju Varda 30. do škole i nazad, bolesna majka na svojim leđima nosi sina nadljudskim naporima preko 48 stepenica. Priča o izgradnji vanjskog lifta počela je prije četiri godine nakon održanog humanitarnog koncerta kada je prikupljeno 10.000 KM.
Otkrili smo nepravilnosti u radu i postupanju u općinskoj Službi za prostorno uređenje, građenje i obnovu koja je sačinjavala do sada 5 urbanističkih saglasnosti i koje su redovno poništavane od strane nadležnog ministarstva u Mostaru, a da nikada nije preispitana odgovornost službenika. Pasivnost nadležnih u općini Konjic, posebno načelnika Konjica, potpomognuto izostankom solidarnosti i tužbama protiv izgradnje lifta dvoje od ukupno 15 komšija zgrade postali su najveća prepreka koja je blokirala započeti projekat.
Kampanju javnog zagovaranja za prava ovog dječaka, odnosno svojevrsnu bitku sa birokratijom i nesavjesnim komšijama u januaru 2013. godine nakon pisma majke Fatime, odlučno su pokrenuli aktivisti lokalne najaktivnije neformalne grupe građana civilnog društva „Volonteri i prijatelji Konjica“ (VIPK).
Čitavu priču vodio je Belminov tim koji je imao preko 70 sastanaka. Kampanja je rezultirala brojnim dolascima TV ekipa i medija u Konjic, te je na taj način vapaj ovog dječaka čula cijela država. Spremnost za realizaciju finansijskog dijela izgradnje lifta iskazao je premijer Vlade FBIH Nermin Nikšić, kojem se ovom prilikom zahvaljujemo i iskreno nadamo da će nam i dalje bit pri ruci u rješavanju nekih daljih prepreka. Ključna podrška bio nam je Aner Žuljević, poslanik u Skupštini HNK, kao i državna institucija Ombudsmena BiH, kojima se također zahvaljujemo na već dugogodišnjoj saradnji i povratnim informacijama.
Izučavajući predhodna poništena rješenja Belminov tim je uočio 15 propusta i iste predočio nadležnima sa zahtjevom da se što detaljnije i preciznije otklone. Sva medijska pažnja uozbiljila je općinu Konjic, a posebno pomenutu resornu službu koja je sačinila po prvi put pravno valjan akt urbanističke saglasnosti (6 saglasnost), koji je imao uspješan epilog. Ovom prilikom im se zahvaljujemo na trudu koji su uložili i pokazali nam da se sve može kada se hoće uz malo dobre volje. Iskreno se nadamo da će tako biti i u buduće i da će malom Belminu u njegovom daljem životu biti konkretna podrška.
Rješenjem Ministarstva građenja i prostornog uređenja HNK, broj: UP-2-09-02-25-108-2/13 od 26.11.2013. godine, odbijene su žalbe dvoje komšija i proglašene neosnovanim po svim tačkama, te je put za izgradnju lifta otvoren po prvi put nakon 4 preduge godine. Ovim putem zahvaljujemo se ministarstvu na sastanku i stručnim savjetima, te ističemo da su za ovaj uspjeh također posebno zaslužni Muamer Lavić, Belminov razrednik, Zorica Šilić, predsjednica Udruženja „I“, Sead Košpo, Zlatni ljiljan i predstavnik RVI, Elvira Ćosić, članica Centra za prava djeteta, Ibrahim Šabanović, predsjednik Kućnog savjeta Varda 30, Emir Hadžajlija, predsjednik MZ Novo Naselje, Bajro Idrizović, stambeni upravitelj „Invest-group“ doo Konjic i brojni volonteri naše grupe.
Majka Fatima se posebno na ovom sastanku zahvalila prisutnima i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da se priča uspješno završi i nakon dugih godina dovede do kraja. Posebno je naglasila, da je raduje činjenica da su se ovim rješenjem otvorile dvije povoljne mogućnosti i da po prvi put ima pravo izbora za bolji život svog djeteta i sebe. Po prvi put u svom životu osjetila je istinsku podršku građana svog grada koja joj je dala snagu i volju da se uputi u jednu novu životnu avanturu, jer je svjesna da više nije sama.
„Slomljena sam svim nepravdama koje su učinjene prema mom djetetu. Ni ja niti on nemamo više snage za dalju borbu oko izgradnje lifta. Odlučila sam prodati svoj stan i odseliti daleko kako nas niko više ne bi mogao povrijediti. Po prvi put sam smogla snage da kažem sama sebi da napuštam svoj stan, jer znam da ćemo uz podršku dobrih ljudi topli dom stvoriti i negdje drugo. I prije sam razmišljala o ovome i iskreno, imala sam nekoliko prilika da zamjenim stan, ali su i oni bili jednako nepovoljni za moje dijete. Pronašli smo zgradu koja već ima pristupnu invalidsku stazu, što me posebno raduje. Stan iziskuje mnogo ulaganja, jer je polufinalno uređen, ali valjda će se već nekako i to srediti“, izjavila je Fatima Kozić, Belminova majka.
Ovim rješenjem „Volonteri i prijatelji Konjica“ priveli su kraju akciju „Belmin Kozić zaslužuje svoja prava!“, ali ne prestaju i dalje biti snažna poluga ka konačnom rješavanju ovog problema, tj. preseljenju ove porodice u novi dom.
„Sretni smo zbog uspjeha ove akcije i ponosni na činjenicu da smo uklonili prepreku u izgradnji invalidskog lifta. Majka je ipak odlučila drugačije. Ne želi lift, jer je on prouzrokovao previše patnje i bola. Poštujemo njenu odluku. Mi se zahvaljujemo svima onima koji su pokazali i mrvicu saosjećanja za ovo dijete. Dalja naša misija po ovom pitanju bit će pouka da se ovakav slučaj više nigdje u Bosni i Hercegovini ne smije da ponovi. Belminu i svim ostalim ugroženim sugrađanima bit ćemo kao i do sada dragocjena podrška i štit od nepravde ma od koga dolazila. Majka Fatima je žena heroj i jako sam ponosan na sve ljude i prijateljstvo koje smo izgradili svi zajedno u ovoj priči“, rekao je Adis Muhibić, voditelj Belminovog tima i predsjednik VIPK.
Prema podacima iz 2007. godine, u Konjicu je evidentirano više od 300 osoba sa poteškoćama u razvoju, među kojima je i veliki broj djece koja se susreću s različitim problemima, a za koju se treba boriti olakšavajući im život i uključujući ih u društvenu zajednicu.
Svaka porodica se cijela podredi tom djetetu i prema njemu se ravnaju, žive i rade. U životu im nije lahko, ali ta djeca su njihova sreća i budućnost.
Konjic, 21.12.2013. godine