Ignorancija kojom je davne 2006. godine dočekan moj prijedlog da se rekonstruišu dječija igrališta u Konjicu od strane tadašnjeg predsjednika MZ Trešanica, nije uspjela. Bio je to trenutak koji nikada neću zaboraviti. Držao sam u ruci bezobrazni akt iz općine Konjic kojim me informišu da je neka komisija zauzela nekakav stav, da jednostavno neće raditi igrališta djeci?!
U toj neprihvatljivoj konstataciji i pogrešnom rezonu servisa građana u meni se probudio inat i želja da pariram općinskim službama preuzimajući odgovornost kao roditelj za svoju djecu. Kako tada, tako i dan danas.
Mjesne zajednice kao mjesto za razvoj lokalne demokratije i učešća građana u BiH u većini slučajeva to nažalost nisu. Ni Konjic po tome nije izuzetak. Mehanizmi za učešće građana koji lijepo izgledaju na papiru u stvarnom životu ne postoje niti se primjenjuju. Zbog neshvatljivog straha i teškog birokratizma pojedinih službenika koji vlada u općini Konjic mnogi trpe. U gradskim MZ zbog općinskog centralizma dešava se marginalizacija građana. Primjedbe građana ignorišu se, a građanske inicijative imaju mukotrpan hod. Zborovi građana gotovo i ne postoje.
Zahtjevajući da izabrani predstavnici lokalne vlasti u Konjicu zastupaju interese i potrebe djece i roditelja postigao sam da se i stvari po pitanju aktivizma i NVO sektora u Konjicu pomjere sa mrtve tačke. I onda se dogodilo. Ljudi su počeli da me slijede – u početku s oklijevanjem, ali sada to čine rado. Postao sam svjestan da imam sposobnost da budem vođa i da imam uspjeha u tome.
Odlučivši da ne trpim i zbog stvarne potrebe u Konjicu sam zajedno sa prijateljima još davne 2006. godine organizovao neformalnu grupu građana pod nazivom “Volonteri i prijatelji Konjica” (NGG VIPK). Za kratko vrijeme postigli smo ogroman uspjeh i masovnost. Dva naša člana proglašena su za volontera godine BiH, a grupi je dodjeljeno i laskavo priznanje „GRAD MLADOSTI“ od strane Građanskog edukativnog centra iz Tuzle. Stigla je i zahvalnica Antikorupcijske mreže ACCOUNT, proglašeni smo istinskim herojima od strane magazina "Gracija"..
Ističem s ponosom da sam sa svojim saradnicima iz NGG VIPK identifikovao niz problema u zajednici, ponudio rješenje onima koji su dužni da ih rješavaju i riješio iste. Konjički volonteri dokazali su se kao izvrsni borci u stvarnoj borbi za prava djece u našem gradu. I pored neshvatljivo dugog otpora uspjeli smo tada da ubjedimo “tvrde uši” lokalne vlasti da pristupe rekonstrukciji dječijih parkova i da zaštite djecu u saobraćaju postavljanjem “ležećih” policajaca. Pored toga veliki broj djece iz socijalno ugroženih porodica u Konjicu imao je podršku i pomoć članova naše grupe.
(Detaljnije: http://vipkkonjic.blogspot.com/2014/07/bit-zivota-je-u-pomaganju-i-cinjenju.html, op.a.)
Danas, 8 godina kasnije, nastalo je iz naše neformalne grupe Udruženje "Volonteri i prijatelji konjičke regije" (VIPK). Okupili smo mlade i ambiciozne ljude i svojom slogom i namjerom odlučili da i dalje "uzburkavamo” svijest građana ove općine i svojim aktivizmom jasno ukazujemo na sve nedostatke lokalnih organa vlasti, predlažemo i uradimo bolja rješenja za život građana, posebno mladih i djece. VIPK u periodu od Osnivačke skupštine do danas imao učlanjenih 40 volontera, bez zasnivanja radnog odnosa. Od tog broja 50% čine žene i mlade osobe.
Vlastitim primjerom pokušavam da i dalje pomažem građanima, kako bi shvatili da ne mogu promijeniti svaku činjenicu, ali mogu izabrati svoj stav prema problemu i usmjeriti sinergijsku snagu na ono što može da mijenja. Ovu priču mogu pričati ljudi koji još uvijek imaju jak patriotski osjećaj prema svojoj zemlji, koji su pozitivna snaga i afirmacija vrijednosti zajednice i koji se nikada ne predaju. Ubjeđen sam da se razvoj ne dešava sam od sebe, već zahtijeva aktivno uključivanje građana.
Prenoseći svojim sugrađanima iskustvo procesa učešća u lokalnoj zajednici, koji su bili izvan tog procesa postigli smo veliki značaj za poboljšanjem kvalitete života nas, naše porodice, naših sugrađana, kao i za ukupan razvoj lokalne zajednice. Osnažili smo društvenu koheziju, a posebno, razvila se i ojačala svijest mladog čovjeka o njegovom značaju i odgovornosti za doprinos ovom procesu. Na taj način izvršili smo preraspodjelu moći u političkom životu zajednice i direktno smo unaprijedili demokratiju. Time smo i praktično smanjili mogućnost da izabrani predstavnici vlasti jedini odlučuju o najvažnijim pitanjima za život građana u lokalnoj zajednici.
Udahnuli smo nadu mnogima. Postali smo glas naroda, jer vodimo promjene i dio smo njih. Istinski vjerujemo u svoj rad i u vidljive promjene koje radom stvaramo. Vjerujem, da će u skorije vrijeme lokalne institucije, a kada to kažem mislim na rukovodstvo u opštini, prihvatiti nas kao ravnopravne partnere, a ne kao suparnike. Biti dobar policajac i zaštitnik nemoćnih želja je koja me pratila iz djetinjstva. Kao policijski inspektor praktično potvrđujem uspjeh rada policije u zajednici, jer je cilj zaštititi građanina prije nego što mu se nešto dogodi. Prija mi osjećaj, kada mi se djeca i sugrađani iz moje ulice i drugih kvartova s povjerenjem obraćaju. Volonterskim radom za zajednicu odužujem se društvu koje je omogućilo da postanem bolji čovjek. Volonterizam je temelj civilnog društva. U svijetu volonterizam pomaže država i cijeni cijela zajednica. Hoćemo graditi državu, krenimo od haustora i stvarajmo dobre međuljudske odnose i vrijednosti u našoj sredini.
Jedna od ključnih značajki volontera je uvjerenje da globalno počinje lokalnim, tj. da ekonomski i društveni napredak ne izrasta od vrha prema dnu, već od lokalnog i najširih slojeva prema gore. Nesebično pomaganje drugima jača zajednicu i pokazuje mladima da se prave vrijednosti ne mogu kupiti novcem. Ubjeđen sam, da će moj volonterski rad i aktivizam građana Konjica sada, ali i mnogo jače u budućnosti pomoći da se lokalna zajednica odgovornije ponaša i djeluje. Svojim djelovanjem nastaviti ću da doprinosim sigurnosti i izgradnji mostova povjerenja između policije i građana.
Piše: ADIS MUHIBIĆ (adismuhibic@gmail.com)
(Adis Muhibić, predsjednik Upravnog odbora Udruženja “Volonteri i prijatelji konjičke regije”, rođen 1977. godine, zaposlen u Federalnoj upravi policije, otac dva sina, završio Fakultet sporta i tjelesnog odgoja i Akademiju za političko usavršavanje Vijeća Evrope, stečena znanja i vještine koristi za pokretanje i implementaciju volonterskih, građanskih i humanitarnih inicijativa usmjerenih ka unapređenju kvaliteta života u njegovoj lokalnoj zajednici u Konjicu, dobitnik prve nagrade u pojedinačnoj kategoriji na natječaju "BHVP2008", trener-volonter u Karate klubu “Igman”, stanuje u ulici Civilnih žrtava rata, predsjednik Skupštine Sindikata službenika FMUP-a i član Vijeća roditelja, bivši sudija-porotnik, jedan od najuspješnijih predsjednika kućnog savjeta u općini Konjic…)
Nema komentara:
Objavi komentar