U organizaciji NVO „Volonteri i prijatelji konjičke regije“ i profesorice bosanskog jezika i književnosti Dušice Čukle uz prisustvo učenika Srednje mješovite škole Konjic obilježena je polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na mezaru 94 godina od rođenja Zulfikara Zuke Džumhura, vrsnog umjetnika, pisca i karikaturiste koji je pronio slavu Konjica širom svijeta.
Zbog njegove svestranosti, genijalnosti i jednostavnosti, za Zuku se kaže da je posljednji renesansni stvaralac s ovih prostora. Cijeloga života hodoljubio je svijetom, zapisivao i pričao, istraživao, spajao ljude i rušio granice.
"Malo je pisaca koji su preko svog ljudskog vijeka živjeli hiljadu prethodnih godina i koji su osim vlastitog imali bezbroj zavičaja“, napisao je za Zuku Džumhura pisac Miljenko Jergović.
Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sam predsjednik SFRJ Josip Broz Tito vrlo rado se družio sa Zukom. Zuko je jedan od najvećih boema svoga vremena.
“Dobar čovjek ne postoji, to je zabluda loših ljudi.
Dobar čovjek je vještačka tvorevina, rezultat teške unutrašnje borbe sa samim sobom.
Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim čovjekom, bar odškrinula pendžere svog unutrašnjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas manje ili više isti kal, sazdan od sličnih nekvaliteta. Zato bih radije, umjesto o dobrom, govorio o pametnom čovjeku. Budi pametan da ne bi bio loš. Pametan čovjek povazdan bišće po sebi, odstranjuje svoje lošosti, i u jednom trenutku shvati da nikada nije dosta tog biskanja, da je loš karakter naš duševni korov, ti ga pljeviš a on se otima, raste li raste. Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez kraja. Nikada ne možeš odstraniti svoje mane, ali nikada ne smiješ ni prestati da ih tamaniš. A ako si uporan, ako se ne predaješ, onda ti se poslije decenija savjesnog rada može desiti i to da u ogledalu ugledaš nekog nasmijanog i smirenog sebe. I tu ti je možda ključ. Ako potamaniš dovoljno svojih zala, ako ih nekako turiš pod kontrolu, onda ispod njih izbije vedrina. Pojavi se osmijeh. Najljepši prizor na nekom čovjeku je njegov osmijeh. Razvučeš ove svoje žvalje od uha do uha i kažeš sebi: “Pa, jebem mu miša, možda baš i nisam ispao tako loše…”, rekao je Zuko jednom prilikom.
Zuko Džumhur rodio se u Konjicu 24.9.1920., a umro je 27.11.1989. u Herceg-Novom, da bi dva dana kasnije bio sahranjen na konjičkom gradskom groblju Musala, pored oca Abduselama i majke Vasvije. Pisac, slikar, scenarista, karikaturista, hodoljubac, nižu gimnaziju završio je u Beogradu, višu gimnaziju u Sarajevu 1939., a likovnu akademiju u Beogradu, ostavio nam je 10 knjiga, više od 10.000 karikatura, napisao je scenarije za tri igrana filma i za više kratkih filmova, uradio 35 scenografija za pozorište, a posljednjih 10 godina radio je u TV Sarajevo kao pisac scenarija i voditelj serije Hodoljublje.
Konjic, 24.09.2014. godine
http://www.mojkonjic.com/clanak/konjic-obiljezena-godisnjica-rodjenja-zuke-dzumhura/172741
http://www.source.ba/clanak/5874635210425/
Nema komentara:
Objavi komentar